SABLASNI DEEPTHROAT VESNE ZMIJANAC IZ MLAĐIH DANA

Gustina dima u izuvijanom hodniku kojim se silazilo u srce kluba bila je tolika da sam se morao držati za zidove. Mrzim dim, zato nikada ni ne idem po klubovima. Ne znam kako sam se uopšte obreo ovde. Kada se prostor oko mene proširio bilo je lakše gledati, muzika je postala razumljivija ali ništa privlačnija. Jedino gore od zadimljenog  prostora je zadimljeni prostor sa odvratnom muzikom. Ipak iz nekog razloga sam bio tu. Silazio sam serpentinama u samo dno kluba, gde je bila najveća gužva. Uf, kako tek mrzim gužvu, sve te parfeme, znoj, feromone… Stepenice do kojih sam stigao naposletku, kojima se silazi na najniži nivo su bile kao požarne, strme i uzane a neki su se ljudi čak i peli njima u isto vreme. Vrućina je rasla kako sam se spuštao krug po krug, tako da sam brzo ostao bez košulje. Negde na krug do dna osetio sam da me neko gleda odozdo, u stvari sve vreme kako silazim. Kada sam je ugledao zavrtela je svojom glavom, plava kosa je pala niz leđa kao puštena iz šnale i lagano je nestajala između ljudi. Malo sam ubrzao i spustio se na njen nivo, migoljio sam se kroz ljude ali već je bila umakla. Okrenuo sam se oko sebe u toj rupi uzidanoj u zemlji, sve je vrvelo od ljudi, dim, muzika, žurka je dostizala vrhunac. Dohvatio sam se šanka i kako sam prislonio ruke na hladni metal, topli prsti su mi prekrili oči. Hteo sam da se okrenem, i za sekund mi je to uspelo, video sam pramen plave kose, to je ona od malo pre. Malo me je jače stegla preko očiju, pokušavajući da mi odvrati glavu od nje. Prihvatio sam igru i zažmurio. Bilo mi je uzbudljivo, ruke su joj bile tople mada i vrućina je bila nesnosna. Spustila je jednu šaku preko mog lica, mazeći me nežno i stavila mi je prst tišine preko usta. Shvatio sam, ni reči. Uzela me je za ruku i povela kroz ljude u mračniji deo kluba. Par puta sam od stroba video njenu plavu kosu i čekao momenat da se okrene ali već smo prošli troja vrata a to se nije desilo. Jedino što se desilo bilo je još veće odsustvo svetlosti tamo gde smo stigli. Okrenula se naglo da sam samo osetio pokret njene kose i dok me je i dalje držala za ruku dlanom druge je ponovo prešla preko mog lica, polako niz vrat i zaustavila se na grudima. Instinktivno sam udahnuo duboko i stegao jako pektoralise na kojima radim još od početka devedesetih. Odlučno me je gurnula kada sam se najmanje nadao, udario sam u neki stepenik i pao u gomilu jastuka koji su bili poređani bez imalo reda. Kada sam pao na leđa dobio sam novi ugao gledanja na prostor u kom smo se završili i shvatio da se nalazimo iza ali i ispod šanka koji je imao staklenu vitrinu iz koje je barmen mućkao samo njemu poznate koktele. Dok sam se upoznao sa okruženjem ona se već upoznala sa patentom na mom kaišu i bila na par uzdisaja od mojih gaća.

Kurac mi je bio već spreman i pre nego ga je izvadila jer sva ova misterija je bila više nego uzbuđujuća a ruke su joj bile blaženo tople. Udobno sam se uvalio i prepustio uživanjima koje dobar blow job može doneti, kosa joj je pala preko lica i priželjkivao sam onaj momenat kada će ga prvi put staviti u usta. Mahnula je glavom i zabacila kosu u jednu stranu i otkrila lice. Svetla je bilo malo ali dovoljno. Bila je to Vesna Zmijanac iz onog spota u kome čereči nekakvu bundu, sa početka devedesetih, da znam pesmu, ali ne znam. To nije moj fah. Moj kurac je u njenim ustima, tvrd kao drvo, njen jezik prelazi preko vrha, kruži malo ispod gde je najbolje. Osećam usta koja uzimaju dobar zalogaj, nestaje više od pola, podignem glavu da vidim koliko talenta za gutanje Vesna ima i vidim da je stigla skoro do muda. Pogleda me je bezobrazno, kao držim te pod kontrolom mali, moj si. Trepnem od neverice zbog količine progutanog i sledećeg momenta to uopšte nije deepthroat Vesne Zmijanac nego je to prava zmija koja guta moj kurac kao kakvog mrtvog pacova koji ne može da joj prođe kroz usta. Kosti vilice joj se razdvajaju i ona naduta od prekomernog zalogaja stiže do jaja i njih usisava u sebe.

Istog momenta se trgnem iz košmara i prvo što uradim uhvatim se za gaće. Sve je tu, dobro je. Naglo maknem pokrivač da vidim da je i krevet slobodan od zmija.

29 comments

  1. Samo silazak u pakao pod binom mi je bio sasvim dovoljan. Ostalo je po meni ekstremni sport, ali sloboda pisanja je postulat za kojim se tezi.

    1. Po meni to ima svoju funkciju u podvlačenju jedne česte crte u tipova a to je da u prilici za snošaj lako doživljavaju kratkotrajnu amneziju. Ima i sporednih pitanja koji vuku razloge zašto tako eksplicitno ali nije mi se dalo objasniti ni nekome ko mi sve veruje, a kamoli kroz komentar. No međutim, nisam još uvek argumentovano ubeđen da je đubre. Sumnjam da će se to ovde desiti (to bi me iznenadilo) pa ću i dalje misliti da je priča uspela.

      1. Uopste nista lose samo moj stav kad mi je nesto prejako. Ali to je moje i naravno bez nekih pretenzija. U silasku sam shvatila sve, prosto je sve dotaknuto a sad da li na kolena ili ne, nije od znacaja za mene.

        1. Sve je to u redu, na nivou ukusa, prejako, bljuvotina, kao što rekoh iznenadio bih se obrazloženju (jer odvelo bi nas u ne daj Bože u diskusiju gde bi se možda odmakli od super-like moda a ko zna možda bi se neko i sam banovao, što remeti ovo cvetno mesto) a svrha eksplicitnog seksualnog sadržaja je nazivanje stvari pravim imenom. U konkretnoj izmišljenoj situaciji. Serem?

    1. Srećom pa je samo u snovima a snovi mi se svakako ne ostvaruju, već jedno duže vreme, tako da pre nego se uzdam u sebe, mogu da se uzdam i u verovatnoću.

  2. Čini mi se da je sve na mestu. Buđenje iz košmara sam doživeo i kao olakšanje (“Hvala bogu nisam postao kreten”), ali i kao “otežanje” (“Da sam kreten bilo bi mi lakše, jer sam okružen kretenima”).

    1. Kreten ili životinja? Pitanje je prepuštanja jednom od osnovnih instinkata. I još, da li ono što sanjamo imamo muda i da uradimo ili sanjamo upravo ono za šta muda nema? Kretena ima i tamo i ovde, svakako ih se treba kloniti i u snovima.

  3. Krenuo sam da čitam, pa rekoh ako se po naslovu tekst poznaje ovo ipak neće da bude to, pa onda na momente Danteov pakao, a onda kada je počelo pušenje samo sam se osmehnuo, morao sam da vidim kako se završava… u kom krugu se dešavalo?

    1. Kada brojim sada ispada nekako arhitektonski -2 nivo, iako tu ima još par serpentina ranije i mog zavođenja čitaoca da je dublje nego što bi zapravo vatrogasna brigada odobrila. Dvojka odgovara bludnicima, ne?

  4. Zanimljiv tekst. Mogao si i bolje da dramatizuješ, da se do određenog trenutka stvarno misli da si u klubu i da ti neka plavuša nudi blowjob. Ali i ovako je kul. Ima lep ritam kao i većina tvojih tekstova. Lepa sintaksa itd. Sve u svemu: OK

    1. Ne kapiram, a šta si mislio i do kog trenutka? Logično li je da se tip prepušta, misterioznoj plavuši, koja ga vodi iza u mrak (valjda tu ne čekaju ortaci da ga istresu iz gaća)? Ali to je samo zavodljivi uvod da se kaže poslednjih par (banalnih) rečenica i da se sve rasprši, pojavi sablast i wake up call. Da se stavi prst na čelo, ko ima, prst ili čelo, ili oba…

      1. Pa kako da ti kažem, sve je govrilo da nas čeka neki wake up. Ne znam, možda sam samo ja tako video. Inače, kao što rekoh, zanimljiv i dobar tekst.

            1. Ne verujem. Mogući odgovori su, da izvineš, dublje od toga. Šta bi rekao Zigmund, šta bi rekao Rajh, šta bi rekao neko novi… Priča ostaje kao putokaz ka traženju odgovora, nekome ko ne može sam da dođe do njih (naravno da sam sanjao sve kao što je opisano, kao da ovako nešto može da se izmisli čiste pameti, i plašim se zmija i igram se rečima i znam šta je meni značio)

  5. A moje komentare nemoj uvek da uzimaš za ozbiljno jer su često upućeni i meni u slučaju da sam ja pisao taj tekst. Razumeš? Stalno preispitivanje. Valja li ovo? Da li je dovoljno dobro za neki književni časopis? I tako u beskraj… Ali to me čini kvalitetnijim. Bar mislim.

Comment