… oproštaj malog bezazlenog čoveka …
Mali bezazleni čovek je došao na posao.
Napunio je svoje tri plastične olovke grafitom. Popunio je sedam tabela na komadu hartije ispred sebe.
Omirisao je svoje prste. Ustao je i stavio naočare na lice. Bela magla je nestala. Prišao je prozoru koji nije mogao da se otvori.
Uramljena slika je bila potpuno zelena. Lišća i lišća, krošnje i krošnje, izdanaka i iglica.
Mali bezazleni čovek je iz džepa izvadio malu pumpicu. Prsnuo je sprej na prste, palac, kažiprst i srednji prst, skupljene jedan do drugog. Još jednom je pogledao krune kraljeva
ispred sebe. Ispod sebe, u parku pored nebodera u kom je radio.
Prineo je skupljene prste nosu i duboko udahnuo.
Blaženo lice malog bezazlenog čoveka okrenulo se od prozora. Seo je ponovo za svoj radni sto. Napunio je svoje tri plastične olovke grafitom. Popunio je sedam tabela na komadu hartije ispred sebe. Popunjavao je formulare u potpunom ushićenju, nadahnut mirisom olistalih stabala u proleće. Skinuo je naočare a mala suza stajala je u uglu oka malog bezazlenog čoveka.
Došlo je vreme da se ide kući. Magla je krenula sa njim.
Tri jutra zatim mali bezazleni čovek je opet došao na posao.
Napunio je svoje tri plastične olovke grafitom. Popunio je sedam tabela na komadu hartije ispred sebe.
Veliki bezazleni ljudi sa malim bučnim testerama sekli su stabla jedno po jedno.
Na uramljenoj slici nestajala je zelena boja, pojavljivali su se komadi neba.
Sivog turobnog zasićenog neba velegrada.
Mali bezazleni čovek sada u magnovenju, potpuno rastrojen, izvadio je pumpicu. Dok su mu se prsti tresli, odvrtao je patent na svom pomagalu. Naiskap je popio zeleni sadržaj. Istog trenutka se stropoštao unazad. Naočare su pale sa lica i razbile se. Kroz pukotine stakla crna magla mu se približivala.
Zatvorio je oči.
Kada se osvestio bilo je vreme da krene kući.
Ustao je i pokušavao da obriše sa sebe zeleni penasti sadržaj sopstvenog želuca.
Tri jutra su prošla a mali bezazleni čovek nije došao na posao.
29. decembar 2008 19:43:10 | (3) komentara
I neka njegova sudbina ostane njegova…
discrepanto, u 30. decembar 2008 2:53:07
Tema je odlična, tj. neiscrpna. Tvoje viđenje je kvalitetno.
Nataša (Neregistrovan), u 11. januar 2009 10:14:40
Da …mali bezazleni ljudi i drvo u parku…
Anoniman (Neregistrovan), u 15. februar 2009 15:49:12