Video sam Brenu. Sa brenerom. Uputila se bila ka Bežanijskom groblju.
Lep joj je bio taj brener. Breni.
Kada sam bio u gimnaziji imali smo u školskom dvorištu dva psa, Brenu i Sidu. Sida je izgledala kao da ima sidu a Brena je bila lepa. Psi inače ne mogu da obole od side ali šta deca pa znaju o seksualno prenosivim bolestima.
Nego, pričamo tako moja malenkost i Brena. Sa brenerom. Bio sam izašao da prošetam psa pre posla, pa mogu i do groblja, pomislih. Pričamo tako, kažem joj Dobro jutro komšinice, kaže ona meni Dobro jutro komšija, kažem joj, A kamo sa brenerom u ranu zoru? E tu se ona rasplaka. Briše suze roze plišanom trenerkom i sve nariče. Dušu mi je otvorila, Brena. Sa brenerom.
Kupio bio njoj Boba bišona, ili maltezera, ili koton de tuleara, nešto belo, pufnasto, cacano, rasno uglavnom. I sve super, divno, krasno, štene odrasta unutra u kući jer su u dvorištu nemački ovčari, čuvari. I jednom tako, priča ona, dok junsko sunce obasjava nadgrobne spomenike pred nama, zatvore oni predveče čuvare. Puste štene u zadnje dvorište, na travicu, trčkara štene, lepa travica, kao Viktorova bivša, Mesec se puni, čuju se sove, srećan Boba, srećna i Brena. Sa brenerom. Kučence nije stiglo ni da se spotakne, doleće sova i odnosi štene. A joj da ste videli nesreće, za Brenu. Sa brenerom.
Kao onomad kad je visilo u vazduhu sletanje helikopterom na koncert u Temišvaru, ili Bukureštu, ili Sofiji, uglavnom nešto jadnije od Beograda, bilo tada. Kaže mi, tako je bilo da je morala da zvekne neki alkohol, tada.
Dupli. Etil.
Brena. Sa brenerom.
I kako se metil alkohol leči etil alkoholom boreći se za iste receptore prema kojima imaju sličan afinitet, tako je i Boba boreći se i dalje za recepciju kod i dalje njegove Brene, sa brenerom, bio nabavio ponovo slično štene.
Da li treba da napomenem da su te rase već dovoljno preslične, da ne kažem presličane. Preslikane.
Jada se meni, dok smo ulazili kroz kapiju i na putu smo ka najvećem šumarku koji grli groblje, Brena, sa brenerom, kako je priča opet ista. Kako su oni jedno veče zatvorili čuvare i pustili štene iz kuće u zadnje dvorište posle tri meseca zlatnog kaveza (u međuvremenu su deci kupili zlatnog retrivera). Štene je stiglo tek da se spotakne ali ga je, kaže Brena, sa brenerom, odvratna sovuljaga, ponovo ščepala i odnela u pravcu groblja. Ni traga ni glasa.
Setila se Brena, sa brenerom, setila se, kaže, kada je čitala kod Koelja Pabla, ili Kastanede Karlosa, ili Puiga Manuela, da kada se nešto desi samo jednom, možda se više nikada neće desiti ali da ako se desi dva puta onda će se sigurno dešavati iznova i iznova, i da je to nateralo da kupi brener. Nju. Brenu.
Kaže, planira večeras da pusti prvi put u dvorište svoje treće belo, pufnasto, cacano ali rasno pseto, jedne od tri pobrojane rase, ali kako ne bi mogla podneti još jednom isti ishod prvo će spaliti sve drveće na Bežanijskoj kosi i sve sove sa njima. Kaže, odlučila je da počne od groblja ranom zorom jer je mirno i tiho, pre nego krenu sahrane i upali plamen brenera. Ona. Brena.
Rekao sam joj da je to dobar plan ali da moram na posao i da ću je uskoro ostaviti.
Rekao sam joj Doviđenja komšinice, a ona mi je odgovorila Doviđenja komšija.
Brena. Sa brenerom.
Mislis brener je ta sprava koja resava. Ne stigoh da je shvatim tamo, a ni ovde nisam daleko dogurala. Nasmejao si me sa par primedbi, pa evo ako si znao tacan broj i da se zaradi malo. Pa onda kazu, nema posla da se zarade pare.
BRENA I NJENI PSI
Izguglaj brener, biće ti sve jasno i možda još malo smešnije, ako imaš moć vizuelizacije. Brene. Sa brenerom.
Klip mi skroz ide u prilog. Hvala lepo. Molim lepo.
Pa naravno da imam “moc”. Sta mislis da li sam guglala pa naletela na ovo, tek onda se zarozala od smeha i morala da podelim bastu i ostalo. Par reci od plisane trenerke, ( roz-a verovatno), nazivi punokrvnih rasa, neki jadniji grad od Bg i pasus o knjizevnosti su me nasmejali. Molim lepo “nema nasta”!
Ne bi mi verovala odakle priča, nije sa YT, ne bi mi verovala, kao što rekoh. Dodaću rozu pred trenerkom, rispekt. Koton de tulear stvarno postoji, vidim da je na klipu jorkširski terijer, jbg, nije beli. A ovo na kraju, molim lepo, kao gospođe koje počinju razgovor sa KAD VEĆ PRIČAMO DA VAM KAŽEM, gledao sam FŽ na TV-u kako pazari na pijaci i skroz mi je u tom fazonu.
Vec danima odbija da mi se otvori Mojblog, te mi je drago da vidim tekst i ovde. I mene si nasmejao, nego, tebi je bar (cak i u prichi) rekla Dobar dan.
Zato što je priča nadrealna, tamo mogu da se dešavaju i takve stvari. Ipak je krenula protiv sova. Ona. Brena. Sa brenerom.
Sad samo da ti se sa Brenom ne desi dva puta.
Kao da sam ovo već rekla.
Samo da mi se sad ne desi i sa tobom i tvojim komentarima. Sreća pa ne verujem u pomenute pisce, ne brini.
Iznenadna smrt MBa, veliki požar i sitne rase, mali ljudi, velika lova i sjajan tekst. “Guglanje” može, a ne mora (pored ovoga).
Brena je zapalila MB. Brenerom.
(Nama je na ovim talasnim geografskim dužinama suđeno seljenje.)
Ti si, kao i Brena, neuništiv.
Pazi, iznad toga ima samo, BRENER SAM U BRENINIM RUKAMA!
Da nije bilo tebe i Brene, možda nikad ne bih saznala šta je brener.
A kakan bi to onda život bio?
Kakan. (:
sto bi rekla brena “ja sam bila preteca mnogih stvari”
Kad ne udaraš kvačice, mogla je ispasti i preteća. Brena. Sa brenerom.
ovaj me naslov asocirao na naslov sledece numere
Ništa Ali Logopedi – Balada o seriji nerazjašnjenih ubistava počinjenih nad MTV zvezdama u selima u okolini Šapca
Nedostaje mi bar tri reči, samo da se izjednačim, na primer: PREPOZNATLJIVIH, KOMANDNA i GRADA, ne obavezno tim redosledom.
:) Šta reći :)
Pola je istina, da ne poveruješ…
Stvarno si me nasmijao večeras:)
Istina, jedna od zabavnijih, novih…