Neki čovek je imao psa.
Pas je doživeo duboku starost ali nije umro prirodnom smrću.
Neki čovek je bio prinuđen na eutanaziju da pas ne bi patio.
Zato je patio neki čovek.
Posle nekog vremena neki čovek se sećao samo zabavnih trenutaka provedenih sa svojim psom.
Sad mu moji Perla i Homer prave društvo, i naganjaju se po poljanama božjim.
A ne, Vudi je otišao na Aljasku, one way ticket by boat…
Prekraćivanje muka iz ljubavi, a bol ostaje…
vreme je (ipak) čudo! ali, osećanja..
Osećanja su samo trupac u reci vremena, nekada se zaglave na obali ali vremenom ponovo budu ponesena u more sećanja…
da li je čovjek imao psa ili je pas imao čovjeka
Jedno znam drugo verujem.
:(
…tako je bilo…
I ja sam imala, psa, a nikad nisam imala psa.
Bolje? Ili lošije?