DESPERADO NA PRAGU DEPRESIJE (ILI KOLIKO JE TEŠKO PODIĆI SAMOG SEBE)

Kao Bo Outlaw izgledam
kao Van Dam
kao Antonio Banderas
večeras
banderu
slomim kao čačkalicu
pardon
sam lomio nekad
zapravo
a onda se desio pakao

Kao kaolin sam bio nežan
na dodir mekan
i kada se malo umešam
u svoj život budem vredan
kao porcelan
isto tako puknem
naprsnem
izgubim elan

Podizao sam 200 iz benča
podizao sam rentu iz Beča,
Bečića i Bečeja
posle svih odslušanih tečaja
nije mi bilo ni do tea
ni do čaja
ne mogu da podignem
sebe iz očaja

Izlazio sam sam u šetnju
vozio se na Desperadu
rolerkoster na obali mora
izgnanik u sopstvenom gradu
danas samo kora
mandarine na peći
kao kora sam suva
u toploj vreći
ovom toplom telu
uveloj sreći

Moje ime je Henri Danvers
i ja sam Erl od Danbija
budi moja kraljica Elizabeta
i pozovi me nazad na naše ostrvo
biti u Francuskoj ovih dana deluje
so desperate

23 comments

    1. To je kao ono da li Trabant ili Wartburg?
      Kada bih morao da biram pre bih izabrao da budem u depri (iako nisam bio ni jedno ni drugo, pa ne znam kako je stvarno, ali moj educated guess je da je depra manje zlo)

          1. ja volim da grizem dok ne potrosim svu sredinu i zadjem u koru, napravi fin kontrast pogotvo ako je sredina preslatka… a i hrskavija je…

Comment